Estetska kirurgija, otorinolaringologija, centar za proširene vene, Med Contour, Regen ACR Estetska kirurgija, otorinolaringologija, centar za proširene vene, Med Contour, Regen ACR

Usluge

Početna > Usluge > Operacija kile

Operacija kile

 

Što je hernija?

Hernija (bruh, kila) nastaje kada se trbušni organi (najčešće crijevo) probiju kroz prednju trbušnu stijenku, te se ispupčuju ispod kože trbuha. Prednja trbušna stijenka sastoji se od mišića i mišićnih ovojnica u kojima postoje prirođeni otvori kroz koje prolaze anatomske strukture. Osim prirodnih otvora u trbušnoj stijenci mogu nastati procjepi zbog slabosti mišića ili prekomjernog povećanja tlaka u trbuhu. Kroz prirodne otvore, te na mjestima slabosti trbušne stijenke, protiskuje se crijevo. Crijevo se nalazi unutar peritoneuma, membrane oko trbušnih organa, koji tako čini hernijsku vreću.

 

 

Gdje nastaje?

Hernija može nastati bilo gdje na prednjoj trbušnoj stijenci, npr. u području pupka ili nakon operacije u trbuhu kroz prethodni rez. No, najčešće se razvija u ingvinalnom području, tj. u preponi. U tom području nastaje 80% svih hernija. Naime, u preponi postoji prirodni kanal (ingvinalni kanal) kroz koji kod muškaraca prolazi sjemenovod sa krvnim žilama, a u žena ovalni ligament koji pridržava maternicu. Kroz taj kanal može se uvući i crijevo te se očitovati kao izbočenje u preponi.

 

 

Koliko je česta?

Točna učestalost preponske hernije nije poznata, no većina bolesnika su muškarci. U SAD se godišnje obavi preko 500 000 operacija preponske hernije, dok se u Velikoj Britaniji taj broj kreće oko 50 000. Budući da oko 5 do 7 % muškaraca tijekom života mora operirati preponsku herniju, taj postotak predstavlja indirektni pokazatelj učestalosti bolesti.

 

Kako nastaje?

Preponska (ingvinalna) hernija može biti prisutna već pri rođenju. Tim se kanalom kod muške djece spušta testis iz trbuha u skrotum dok je dijete još u maternici. Ako se taj kanal ne zatvori, zaostaje prostor u koji se može uvući crijevo. Tada se hernija očituje kod djece ili u ranoj mladosti. Tijekom života mišići koji okružuju ingvinalni kanal mogu popustiti zbog povećanog tlaka trbušnih organa te se tako stvara otvor kroz koji se može uvući crijevo. Ta se hernija očituje u srednjoj i starijoj životnoj dobi. Povećani pritisak na prednju trbušnu stijenku nastaje zbog debljine, tijekom trudnoće, fizičke aktivnost pri kojoj se napinju trbušni mišići (dizanje tereta), napinjanja kod tvrde stolice, napinjanja prilikom teškoća mokrenja zbog povećane prostate te dugotrajnog kašljanja.

 

Kako je dijagnosticirati?

Bolesnik koji ima ispupčenje u preponi može imati herniju. No, i povećani limfni čvor ili proširenje krvnih žila izazivaju ispupčenje u preponi.

Obično u početku nema nikakvih simptoma, a kasnije se javlja osjećaj pečenja u preponi i s unutrašnje strane natkoljenice pri hodanju i dužem stajanju. Bolesnici često sami nauče staviti ruku na preponu da im hernija ne „iskače“ pri kašljanju. Kod sumnje na ingvinalnu herniju bolesnika treba pregledati kirurg. Dijagnoza se postavlja jednostavnim pregledom bolesnika u stojećem i ležećem položaju. Ukoliko se hernija ne vidi i ne pipa, liječnik će Vas zamoliti da se nakašljete ili da napnete trbušne mišiće. Osim kirurškog pregleda nisu potrebne nikakave dodatne pretrage za postavljanje dijagnoze hernije.

 

Kako je spriječiti?

Promjenom načina života može se smanjiti mogućnost nastanka ingvinalne hernije. Smanjenjem tjelesne težine te prehranom bogatom ostatnim vlaknima (voće, povrće, crni kruh) koja sprječava tvrdu stolicu smanjuje se pritisak na trbušnu stijenku odnosno napinjanje pri defekaciji. Prestankom pušenja smanjuje se ne samo kronični kašalj, koji dovodi do jakog napinjanja trbušne stijenke, već i rizik nastanka bolesti srca i pluća.

 

Kako je liječiti?

Hernija neće proći sama od sebe. Sve se hernije s vremenom povećavaju, te uslijed toga počinju izazivati pečenje i bolove u preponi. Osim toga može doći i do uklještenja hernije (inkarceracije). To je stanje kad se crijevo iz hernije više ne može vratiti u trbuh, a praćeno je jakim bolovima te povraćanjem. Ukoliko to stanje potraje duže od 6 sati, postoji velika mogućnost puknuća crijeva s upalom potrbušnice. Takvo stanje je često smrtonosno.

Nekada su kirurzi preporučivali svim bolesnicima sa hernijom operaciju zbog straha od uklještenja. Prema današnjim spoznajama mogućnost da dođe do uklještenja iznosi 0,4 % u razdoblju od četiri godine. Stoga se operacija preporučuje svim bolesnicima koji imaju simptome. Pacijentima s početnom hernijom i minimalnim simptomima mogu se preporučiti samo redovite kontrole. 

Trenutno nije poznata niti jedna metoda koja bi dovela do smanjenje ili izlječenja hernije osim operacije. Pojas neće izliječiti herniju, ali može smanjiti mogućnost uklještenja pri napinjanju, kašljanju i teškom fizičkom radu. Nošenje pojasa se preporučuje u razdoblju do operacijskog zahvata.

 

Operacijski zahvat

Operacijsko liječenje hernija naziva se hernioplastika. Tom se metodom otvor hernije kroz koji prodire crijevo zatvara pomoću okolnih mišića ili sintetske mrežice. 

Prije operacije svakom bolesniku treba ukratko objasniti svrhu i tijek postupka te ga upoznati s mogućim komplikacijama. Svaki bolesnik ima pravo biti odgovarajuće informiran prije nego što da svoj pristanak za operacijski zahvat.

Operacija se može izvesti u općoj, regionalnoj ili lokalnoj anesteziji. U općoj anesteziji bolesnik je uspavan, a kirurgu je najlakše operirati. Regionalna anestezija, koja se stručno zove epiduralna i spinalna, uključuje punktiranje kralješnice te bolesnik ne osjeća ništa u donjem dijelu trbuha i nogama, i ne može hodati 24 sata nakon zahvata. Lokalna anestezija uključuje anesteziranje samo operacijskog polja, a tijekom cijelog zahvata bolesnik je budan. Takav način operacije najbolji je za bolesnika, jer mu omogućava najbrži oporavak, ali je tehnički najteže izvediv.

Standardna operacija otvorenom tehnikom uključuje kosi rez kože malo iznad prepone te postavljanje sintetske mrežice na otvor hernije (Lichtenstein metoda). To je metoda koja se najčešće rabi u svijetu zbog male učestalost recidiva od 1 % (recidiv je ponovno nastajanje hernije nakon operacije). Trenutno na tržištu postoji velik broj različitih oblika i sastava sintetskih i bioloških mrežica. Kirurzi koji operiraju preponske hernije u lokalnoj anesteziji najčešće rabe dvoslojne mrežice građene od resorptivnog i neresorptivnog sintetskog materijala. Prednost dvoslojnih mrežica je u mogućnosti ranijeg početka bavljenja fizičkom aktivnošću. 

Otvorene tehnike zatvaranja otvora hernije okolnim mišićima rabe se sve rjeđe, samo u situacijama kad se ne može postaviti mrežica, npr. kod inficirane uklještene hernije. Nakon takvih operacija recidivi su puno češći.

Postoji i laparoskopska metoda, kada se mrežica postavlja na otvor hernije uz pomoć malih rezova, posebnih instrumenata i video kamere. Ta metoda duže traje, mnogo je skuplja, češće su teške ozljede okolnih organa, a prednosti su minimalne (neznatno manja bol dva tjedna nakon operacije, te povratak na posao jedan dan ranije). Primjenjuje se samo u slučaju obostrane i recidivne hernije, te kod bolesnika kojima su bitni povratak na posao dan ranije te neznatno manja bol, a nije im bitan povećan rizik oštećenja krvnih žila niti veća učestalost recidiva.

 

Nakon operacije

Bolesnicima se dopušta hodanje odmah nakon operacije u lokalnoj anesteziji ako je postavljena dvostruka mrežica. Nakon otpusta bolesnici se vraćaju normalnim aktivnostima uključujući šetnje; jedino što treba izbjegavati jest naporno vježbanje i dizanje tereta. Preporučuje se dijeta bogata ostatnim vlaknima ili uzimanje čajeva da stolica bude mekana, čime se izbjegava napinjanje trbušne stijenke pri defekaciji. Upravljanje vozilom moguće je nakon nekoliko dana. Povratak na posao je moguć nakon tjedan do dva, s izuzetkom ljudi koji rade fizički posao i dižu teške terete, kojima treba duže bolovanje.