Središnje mjesto u tradicionalnoj kineskoj medicini svakako pripada kineskoj fitoterapiji.
Biljke su podijeljene u osam osnovnih skupina, ovisno o terapeutskom cilju koji se želi postići. Svaka biljka ima višestruko djelovanje i dodijeljen joj je određeni okus - slano, slatko, gorko, kiselo i ljuto. Svakom je dobro poznat učinak koji se javlja kad pojedemo komadić limuna ili nešto ljuto. Upravo se ti učinci koriste u terapiji kineskim biljkama.
Pored toga biljke su svrstane u pet skupina prema temperaturnom djelovanju: jako hladno, hladno, umjereno, toplo i vruće. Neke djeluju u površinskim slojevima organizma, a neke u dubini. Uz to, svaka biljka djeluje u određenom funkcionalnom području, što se prilikom prepisivanja također mora uzeti u obzir.
Različiti dijelovi iste biljke imaju i različito djelovanje, stoga valja obratiti pozornost na to da li će se rabiti korijen, stabljika, list ili cvijet. Dosad je sustavno obrađeno oko 3000 biljaka, dok se u svakodnevnoj uporabi nalazi njih 350. Tijekom dugog niza godina kineski su liječnici razradili tzv. klasične recepture koje se i danas nalaze u uporabi i čine osnovu prepisivanja recepata. Te se recepture prilagođavaju svakom pacijentu prema potrebi, dodavanjem ili izuzimanjem određenih biljaka. Postoje različiti pripravci, i to u obliku čajeva, granulata, kapsula, kapljica ili krema.