+385 (0)1 5005 970
Estetska korekcija nosa jedan je od kirurških zahvata kojim se najizravnije zadire u osobnost pacijenta i stoga predstavlja jednu od najodgovornijih estetskih operacija. Lijep nos doprinosi skladu lica, dok deformiran nos postaje markantno obilježje koje odvlači pogled od drugih detalja na licu koje obično želimo istaknuti. Prema suvremenim istraživanjima i mojem osobnom iskustvu, u prvom kontaktu s nepoznatom osobom ono što prvo i najviše privlači pažnju jesu oči i srednja trećina lica, zatim usne i zubi. Ukoliko je iz bilo kojeg razloga nos previše dominantan, sklad lica je poremećen i naša se pozornost usmjerava s očiju na nos. Svrha je estetske operacije nosa odvratiti pažnju od njega, vratiti sklad licu i pozornost ponovno usmjeriti na oči.
Mnogi klijenti/pacijenti često ne mogu točno opisati što ih na njihovu nosu smeta, te je stoga glavni zadatak vrsnog rinokirurga pacijentu pojasniti pravu podlogu deformacije kao i stvarne mogućnosti korekcije. Uspostavljanje odnosa razumijevanja i povjerenja između liječnika i pacijenta ključno je za konačan uspjeh. Metode kompjuterizirane simulacije izgleda nosa prije i nakon operacije u velikoj mjeri doprinose pacijentovu boljem razumijevanju načina na koji promjene oblika nosa utječu na cjelokupan izgled lica.
Većina estetskih korekcija nosa vrši se bez vidljivih, vanjskih rezova na koži lica pomoću unutrašnjeg ili endonazalnog pristupa kroz nos. Endonazalna rinoplastika pretpostavlja precizno razumijevanje prisutne patologije i načina njenog rješavanja, a sama tehnika, obzirom na to da se čuvaju potporne strukture nosa, ne ugrožava stabilnost njegove arhitekture. Tim pristupom uspješno se rješavaju i najkompleksnije deformacije nosa. Otvoren ili vanjski pristup koristi mali rez kože ispod vrha nosa (u kolumeli – slika 1.) i omogućava korekciju nosa pod direktnom kontrolom oka. Ožiljak koji zaostaje nakon otvorene rinoplastike cijeli vrlo dobro i s vremenom postaje gotovo nevidljiv. Otvorena rinoplastika snažno je utjecala na razvoj tehnika transplantacije, a osobit procvat doživjele su korekcije nosnog vrška, jer su kombinacijom transplantacije i tehnika šivanja hrskavica otvorene nove mogućnosti njegova oblikovanja. Međutim, kao što je to često slučaj, favoriziranje samo jedne metode dugoročno pokazuje i njezine slabe strane. Vanjski pristup, osim što poboljšava vidljivost za vrijeme operacije, negativno utječe na noseće strukture nosa u smislu njihova slabljenja, što rezultira potrebom njihove precizne rekonstrukcije.
Na uspjeh operacije značajno utječe struktura kože i potkožnog tkiva samog pacijenta. Debela i masna koža i potkožje mogu s jedne strane dobro prikriti male neravnine koje se ponekad javljaju, ali s druge strane onemogućiti fino oblikovanje kod smanjivanja i sužavanja nosa. S druge strane, tanka koža zahtijeva poseban oprez i preciznu kiruršku tehniku vrsnog kirurga s velikim iskustvom.
Najveći broj pacijenata želi korekciju grbavog (kifoza) ili krivog (skolioza) nosa, koji je posljedica povrede ili prirođenog stanja. Nakon povrede ili prethodnih rinoplastika može se razviti sedlasti nos (lordoza) zbog manjka potpornih koštanohrskavičnih struktura nosa. Korekcija sedlastog nosa vrlo je zahtjevna i pretpostavlja korištenje hrskavičnih i drugih transplantata. Na vršku nosa najčešće se izvode korekcije proširenog, zadebljanog vrška i podizanje visećeg, spuštenog vrška. Uz to uobičajene su i korekcije oblika nosnica i nosnih krila. To su vrlo osjetljivi zahvati koji zahtijevaju veliko iskustvo i znanje. Izbor prikladne tehnike razlikuje se od slučaja do slučaja, a sastoji se od preoblikovanja nosnih hrskavica, njihova postavljanja u pravilan položaj i učvršćenja.
Neki pacijenti nakon rinoplastike mogu razviti otežano disanje na nos, usprkos uspješnom estetskom rezultatu operacije. Iako se prigodom pregleda unutrašnjosti nosa uglavnom primjećuje dobra prohodnost, rinomanometrijskim mjerenjem protoka zraka utvrđuje se insuficijencija nosne valvule. Riječ je o oštećenju finog mehanizma odgovornog za normalno strujanje zraka pri udahu i izdahu, koji je posljedica je kirurške traume ili deformacije. Liječenje toga stanja vrlo je nezahvalno i nepredvidljivo, stoga je najbolje spriječiti ga pravilnom kirurškom tehnikom.
Odluci o operaciji prethodi detaljan razgovor i pregled. Tom prigodom liječnik će pacijentu objasniti prirodu problema i realne mogućnosti njegove korekcije. Konačna odluka i preporuka liječnika bit će rezultat mjerenja protoka zraka kroz nos (rinomanometrije), fotodokumentacije te kompjuterske simulacije izgleda nosa. Estetska rinoplastika izvodi se u anesteziji, što pretpostavlja pregled kod našeg anesteziologa, laboratorijske pretrage, EKG i spirometriju.
Nakon operacije na nos se postavlja zaštita od flastera, gipsa ili plastičnog materijala čija je funkcija zadržati oblik i položaj nosa u prvih 7-10 dana, do zarastanja. Tamponada nosa nakon rinoplastike rijetko je nužna, i njezino izbjegavanje olakšava i ubrzava oporavak. Otečenost nosa i lica je individualna, a ovisi o težini same operacije i reakciji pacijentova tkiva. Većina otoka splasne unutar dva tjedna, a oporavak se može ubrzati uporabom protuupalnih lijekova, krema za lice i kapi za nos. Povratak svakodnevnim aktivnostima moguć je nakon dva tjedna, a ovisi o individualnoj situaciji. Veću fizičku aktivnost valja izbjegavati u naredna dva mjeseca. Pacijenti s boravkom izvan Zagreba mogu putovati kući dan nakon operacije, a sljedeća je kontrola predviđena nakon 7-10 dana. Važno je razumjeti da je za proces cijeljenja/oporavka nakon estetske rinoplastike potrebno barem 6 mjeseci do godine dana, dok nos ne poprimi svoj konačni izgled.
